Bitka kao podsjetnik

Bez prestanka na to misli i sahne duša moja. To nosim u srcu i gajim nadu u sebi. Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. (Tuž 3,20-22)

Jedan od najvećih neprijatelja nade je zaboravljanje Božjih obećanja. Podsjećanje je velika služba. Obojica, i Petar i Pavao pisali su svoje poslanice iz tog razloga (2 Pet 1,13; Rim 15,15).

Glavni je podsjetnik Sveti Duh (Iv 14,26). No to ne znači da vi trebate biti pasivni. Odgovorni ste jedino za svoju službu podsjećanja. A prva osoba koju biste trebali podsjetiti ste vi sami.

Um ima veliku moć: sam sebe može podsjećati. Um može „dozvati um“. Na primjer, „Bez prestanka na to misli… [i zato] gajim nadu u sebi. Dobrota Jahvina nije nestala.“ (Tuž 3,20-22) Ako ne „prizivamo u naš um“ što je Bog rekao o sebi i o nama, malakšemo. O, kako to dobro znam iz bolnog iskustva! Ne valjajte se u blatu bezbožnih poruka. Mislim na poruke u vašoj glavi. „Ne mogu…“ „Ona neće…“ „Oni nikada…“ „Nikad nije izašlo na dobro…“

Poanta nije u istinitosti ili neistinitosti ovih rečenica. Vaš će um uvijek pronaći način da ih učini istinitima, osim ako vi „u njega ne ubacite“ nešto veće. Bog je Bog nemogućega. Traženje izlaza iz nemoguće situacije nije toliko učinkovito kao podsjećanje na taj izlaz.

Bez podsjećanja na veličinu, milost, snagu i mudrost Božju, tonemo u pesimizam. „Bezumnik bijah bez razbora, k’o živinče pred tobom“ (Ps 73,22).

Veliki zaokret u Psalmu 77, prelazak iz očaja u nadu, dolazi ovim riječima: „Spominjem se djela Jahvinih, sjećam se tvojih pradavnih čudesa. Promatram sva djela tvoja, razmatram ono što si učinio“ (Ps 77,12-13).

To je velika bitka mog života. Pretpostavljam i vašega. Bitka podsjećanja! Sebe samoga. Potom drugih.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-battle-to-remind