Hladnoća koja ubija

Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova. (Ps 147,15)

Noćas će biti oko 4 stupnja toplije u našem kuhinjskom hladnjaku nego što je ovdje vani u Minneapolisu. Dnevna će temperatura sutra biti ispod -20°C. I to primamo iz Gospodinove ruke.

„Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Kao vunu snijeg razbacuje,
prosipa mraz poput pepela.
On sipa grad kao zalogaje
voda mrzne od njegove studeni.
Riječ svoju pošalje, i vode se tope;
dunu vjetrom, i vode otječu.“
(Ps 147,15-18)

To je hladnoća kojom se ne igrate. Ona ubija.

Kad sam došao u Minesotu iz Južne Karoline, odjenuo sam se za takve prilike. Ali, nisam se pripremio za održavanje života u mome autu u slučaju da se pokvari.

Jedne nedjeljne večeri na putu kući iz crkve, na ovakvoj hladnoći, moj je auto stao. To se dogodilo prije negoli su postojali mobiteli. U autu sam imao dvoje male djece.

Nikoga nije bilo na cesti. Odjednom sam bio svjestan opasnosti.

Uskoro je postalo jako opasno. Nitko nije došao.

U daljini sam kroz ogradu vidio kuću. Ja sam otac. Ovo je moj posao. Popeo sam se preko ograde, trčao do kuće i pokucao na vrata. Bili su kod kuće. Objasnio sam im da imam ženu i dvoje male djece u autu i zamolio ih da nas puste unutra. Pustili su nas.

To je takva hladnoća kojom se ne igrate.

Još jedan način na koji Bog kaže: „Bilo vruće ili hladno, oštro ili tupo, glasno ili tiho, svijetlo ili tamno… ne igraj se sa mnom.

Ja sam Bog. Ja sam stvorio sve te stvari. One govore o meni, baš kao što to čini i topao ljetni povjetarac, i nježna kiša, i ugodne noći obasjane mjesečinom, i razlijevanje jezera, i ljiljani u polju i ptice u zraku.“

To je riječ za nas na ovoj hladnoći. Neka nam Bog da kožu da možemo osjetiti i uši da možemo čuti.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-kind-of-cold-that-kills