Lincolnova providnost

O dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive njegove odluke, i kako neistraživi njegovi putovi! (Rim 11,33)

Abraham Lincoln, rođen na današnji dan 1809., do svojih je četrdesetih godina bio je skeptičan, a ponekad čak i ciničan, vezano uz religiju. Dojmljivo je kako je osobna i nacionalna patnja Lincolna privukla u Božju stvarnost umjesto da ga je odbila od nje.

Kad je Lincoln imao 53 godine, 1862. godine, umro je njegov jedanaestogodišnji sin Willie. Lincolnova žena „pokušala se nositi s tugom, tražeći new age medije“. Lincoln se obratio za pomoć Phineasu Gurleyju, pastoru New York Avenue prezbiterijanske crkve u Washingtonu.

Nekoliko dugih razgovora vodilo je do događaja koji je Gurley opisao kao „obraćenje Kristu“. Lincoln se povjerio: „Puno sam se puta sagnuo na koljena, potaknut preplavljujućim uvjerenjem da nemam kamo drugamo otići.“

Slično tomu, užasi mrtvih i ranjenih vojnika opsjedali su ga svakodnevno. U Washingtonu je bilo pedeset bolnica s ranjenima. Ovalni ured na Capitolu imao je 2000 kreveta za ranjene vojnike.

U tim je privremenim bolnicama dnevno umiralo pedesetak vojnika. Sve to dovelo je Lincolna još dublje u Božju providnost. „Ne možemo a da ne vjerujemo da Onaj koji je stvorio svijet i dalje ne upravlja njime.“

Svoju najpoznatiju izjavu o Božjoj providnosti vezanoj uz građanski rat izrekao je u svome drugome inauguracijskom govoru mjesec dana prije nego što je ubijen. Značajna je jer ne prikazuje Boga kao podupiratelja Unije ili Konfederacije. Bog ima svoje ciljeve i ne ispričava grijeh ni s jedne strane.

„S ljubavlju se nadamo – gorljivo se molimo – da ova strašna kazna rata prođe što brže…

Ipak, ako je Božja volja da se nastavi, dok sve bogatstvo nagomilano u dvjesto godina uzaludne muke robova ne potone, i dok svaka kap krvi nastala bičevanjem ne bude plaćena krvlju mača, kao što je rečeno prije tristo godina, treba i sada reći: ‘sudovi Gospodnji, svi su istiniti i pravedni’.“

Molim se za sve vas koji patite zbog gubitka, povreda i velike tuge, da to u vama probudi, kao i u Lincolna, ne prazni nihilizam, već duboko pouzdanje u beskrajnu mudrost i ljubav Božje nedostižne providnosti.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/lincoln-s-providence