Strah od lutanja

O, kako je velika, Jahve, tvoja dobrota, koju čuvaš za one koji te se boje, koju iskazuješ onima što se tebi utječu na očigled sinovima čovječjim. (Ps 31,20)

Razmislite o dvjema važnim istinama u Psalmu 31,19.

1. Božja dobrota

Postoji posebna Božja dobrota. To jest, ne postoji samo Božja opća dobrota koju pokazuje svim ljudima, tako što sunce izlazi nad zlima i dobrima (Mt 5,45) nego također i posebna dobrota za „one koji ga se boje“.

Ta je dobrota obilna, bez mjere. Nema granica. Traje zauvijek. Sveobuhvatna je. To je dobrota samo za one koji ga se boje. Sve zajedno radi za njihovo dobro. Čak su i boli ispunjene dobitkom (Rim 5,3-5).

Ali, oni koji se njega ne boje, primaju samo privremenu dobrotu – dobrotu koja ne vodi pokajanju, već još goroj propasti (Rim 2,4).

2. Strah Gospodnji

Božji strah je strah od lutanja od Boga. Stoga, on se izražava tako da osoba traži utočište u Bogu. Zato su ta dva uvjeta navedena u Psalmu 31,20 – bojati se Boga i utjecati se njemu.

Čini se da su to suprotnosti. Strah inače vodi dalje, a utjecanje vodi bliže. Ali, kad vidimo da ovaj strah znači bojati se ne biti blizu, onda te dvije stvari međusobno funkcioniraju.

Postoji razlog pravog drhtanja za svete. „Sa strahom i trepetom radite oko svojega spasenja“ (Fil 2,12). Ali, to je drhtanje koje osoba osjeća u rukama Oca koji je upravo iščupao svoje dijete iz struje oceana.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/afraid-to-stray