Narod radi imena Njegova

Šimun je izložio kako je Bog još isprva pohodio pogane da uzme između njih puk imenu svojemu. (Dj 15,14, Varaždinski prijevod)

Gotovo da je nemoguće previše naglasiti središnjost Božje slave u motiviranju službe Crkve.

Kad se Petrov život okrenu naglavačke zbog vizije o nečistim životinjama u Djelima apostolskim, u 10. poglavlju, i zbog Božje pouke da bi trebao evangelizirati pogane, kao i Židove, vratio se u Jeruzalem i rekao apostolima da sve to duguje Božjoj revnosti za svoje ime. Znamo to jer je Jakov sažeo Petrov govor ovako: „Ljudi, braćo, poslušajte me! Šimun je izložio kako je Bog još isprva pohodio pogane da uzme između njih puk imenu svojemu“ (Dj 15,14).

Nije iznenađujuće da bi Petar rekao da je Božja svrha okupiti narod svome imenu; zato što je Gospodin Isus štrecnuo Petra nekoliko godina prije nezaboravnom lekcijom.

Sjećate se da je Petar, nakon što se bogati mladić okrenuo od Isusa i odbio ga slijediti, rekao: „Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom. Što ćemo za to dobiti?“ (Mt 19,27). Isus je odgovorio blagim ukorom, odnosno, rekao je da ne postoji prevelika žrtva kad živite za ime Sina Čovječjega. „I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni“ (Mt 19,27).

Istina je očita: Bog svemoćnim zadovoljstvom teži za svrhom da se širom svijeta ljudi iz svakog plemena i jezika okupljaju zbog Njegova imena (Otk 5,9; 7,9). On ima nepresušan entuzijazam za slavu svog imena među narodima.

Stoga, kad svoje osjećaje dovedemo u sklad s ovim i, radi Njegova imena odustanemo od potrage za svjetovnim udobnostima te se pridružimo Njegovoj globalnoj svrsi, Božja svemoguća obaveza prema Njegovu imenu je na nama i ne možemo izgubiti unatoč mnogim nevoljama (Dj 9,16; Rim 8,35-39).

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/a-people-for-his-name