Sloboda milosti

Ali Bog koji je bogat milosrđem – iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio – nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oživi – milošću ste spašeni! – s njim nas i uskrisi i s njim postavi na nebesima, u Kristu Isusu. (Ef 2,4-6)

Odlučujući Božji čin u obraćenju je da nas je On „oživio s Kristom“, čak i kad „smo bili mrtvi zbog grijeha“. Drugim riječima, za Boga smo bili mrtvi. Nismo reagirali; nismo imali pravoga duhovnog interesa; niti okusa za Kristove ljepote; bili smo jednostavno mrtvi svemu što je važno.

Onda je Bog djelovao – bezuvjetno – prije negoli smo mogli išta učiniti kako bismo bili pogodne posude milosti. Oživio nas je. Suvereno nas je probudio da vidimo slavu Krista (2 Kor 4,4). Mrtva su duhovna osjetila čudesno oživjela.

Četvrti stih kaže da je ovo bio čin „milosrđa“. To jest, Bog nas je vidio u našem mrtvilu i sažalio se. Vidio je strašnu plaću za grijeh koja je vodila do vječne smrti i bijede. Tad nas je bogatstvo njegove milosti preplavilo u našoj potrebi. Ali, ono što je toliko osobito u ovom tekstu je da Pavao prekida tok vlastite rečenice kako bi dodao: „milošću ste spašeni“. „Bog… nas… s Kristom oživi – milošću ste spašeni – s njim nas i uskrisi…“ Pavao će to reći opet u 8. stihu. Dakle, zašto on prekida tok kako bi to dodao? Još više, fokus je na Božjem milosrđu kojim je odgovorio na naše bijedno stanje mrtvila; pa zašto onda Pavao skreće sa svog puta kako bi rekao da smo milošću također spašeni?

Pavao prepoznaje ovo mjesto kao savršenu priliku da naglasi slobodu milosti. Dok opisuje naše mrtvo stanje prije obraćenja, shvaća da mrtvi ljudi ne mogu zadovoljiti uvjete. Ako će živjeti, mora postojati potpuno bezuvjetno i posve slobodno djelovanje Boga kojim ih spašava. Ova je sloboda samo srce milosti.

Koji čin bi mogao biti više jednostrano slobodan i bez pregovora nego kad jedna osoba podigne drugu osobu iz mrtvih! To je značenje milosti.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-freeness-of-grace

Share on facebook
Share on email