Lijek za ponos

Pazite sad, vi koji govorite: „Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago“, vi takvi koji ne znate što će biti sutra! Pa što je vaš život? Vi ste dim koji se čas pokaže i zatim nestane. Mjesto da govorite: „Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono“, vi se sad razbacujete svojim ispraznim govorima. Svako je razbacivanje te vrste zlo. (Jak 4,13-16)

Kad promatrate tri kategorije kušnje koje se odnose na oslanjanje na vlastitu snagu – mudrost, moć i bogatstvo – one navode prema krajnjem obliku ponosa, prema ateizmu. Najsigurniji način kako možemo ostati najviši autoritet u vlastitu procjenjivanju jest zanijekati da postoji išta što je iznad nas.

Zato su ponosni ljudi toliko zaokupljeni gledajući „dolje“ na druge. „Ponosan čovjek uvijek svisoka gleda na stvari i ljude: i, naravno, dokle god gledaš dolje, ne vidiš nešto što je iznad tebe“ (C. S. Lewis, Mere Christianity).

Ali kako bi sačuvali ponos, možda je jednostavnije proglasiti da gore nema ničega što bi se moglo gledati. „Bezbožnik zbori u obijesti svojoj: ‘Ne, istrage nema! Ta ni Boga nema!’ I u tome sva mu je misao.“ (Ps 10,4) Na kraju krajeva, ponosan čovjek mora sam sebe uvjeriti da nema Boga.

Jedan od razloga takva uvjeravanja jest što se Božja stvarnost nadmoćno nameće u svim detaljima života. Ponos ne može tolerirati intimnu uključenost Boga u upravljanje čak i običnim sferama života.

Ponos ne voli Božju suverenost. Stoga, ne voli ni postojanje Boga jer je Bog suveren. Izriče to govoreći: „ Nema Boga.“ Ili možda riječima: „Vozim u Atlantu za Božić.“ Jakovljeva je poanta da Bog određuje hoćemo li doći do Atlante, i hoćete li biti živi do kraja ovoga dnevnog čitanja. To se suprotstavlja samodostatnosti ponosa – ne imati kontrolu čak ni nad time hoćeš li doći do kraja dnevnog čitanja a da ti se ne dogodi moždani udar!

Jakov kaže da je oholost nevjera u Božja suverena prava da upravlja detaljima tvoje budućnosti.

Način kako se boriti protiv te oholosti je prepustiti sve detalje svoga života Božjoj suverenosti i odmoriti se u Njegovim nepogrešivim obećanjima da će očitovati svoju moć u našim životima(2 Ljet 16,8), da će nas svakodnevno pratiti dobrotom i milosrđem (Ps 23,6), da će raditi za one koji čekaju na Njega (Iz 64,4), i da će nas snabdijevati svime što nam je potrebno da bismo kroz sebe očitovali Njegovu slavu (Heb 13,21).

Drugim riječima, lijek za ponos nepokolebljiva je vjera u Božju buduću milost.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-remedy-for-pride

Share on facebook
Share on email