Isusova potraga za radošću

Uprimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu. (Heb 12,2, Varaždinski prijevod)

Je li ovaj Isusov primjer suprotan kršćanskom hedonizmu?

U prvom redu, da je ljubav način radosti i da bi je pojedinac trebao izabrati baš iz tog razloga, kako se ne bi našao u ogorčenoj poslušnosti Svemogućemu ili izjedanju zbog privilegije da je kanal milosti ili kako ne bi umanjivao obećanu nagradu.

Čini se da Poslanica Hebrejima 12,2 prilično jasno kaže da Isusov primjer nije suprotan ovome načelu.

Najveće djelo ljubavi koje se ikad dogodilo bilo je moguće jer je Isus tragao za najvećom zamislivom radošću, to jest, radošću da bude uzvišen do Božje desne ruke u zboru otkupljenih ljudi: “Umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ!“

Rekavši ovo, pisac daje Isusa kao još jedan primjer, zajedno sa svetima u Hebrejima 11, onih koji su tako gorljivi i uvjereni u radost koju Bog nudi da odbijaju „časovito grešno uživanje“ (Heb 11,25) i izabiru loše postupanje prema njima kako bi bili u skladu s Božjom voljom.

Nije nebiblijski, stoga, reći da je ono što je držalo Isusa za mračnih sati u Getsemaniji nada u radost nakon križa. To ne umanjuje realnost i veličinu njegove ljubavi za nas jer je radost u kojoj je imao nadu bila radost koja je privela k slavi mnoge sinove (Heb 2,10).
Ta je radost u našem otkupljenju, što je pridonijelo Božjoj slavi. Napustiti križ i time napustiti nas i Očevu volju bila je tako užasna mogućnost u Kristovu umu da ju je odbacio i prigrlio smrt.

 

Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/jesus-s-pursuit-of-joy

Share on facebook
Share on email