Katekizam Novoga grada

Dodaje li Gospodnja večera nešto Kristovu djelu pomirenja?

Ne dodaje. Krist je umro jednom zauvijek. Gospodnja večera je savezni obrok kojim se slavi Kristovo djelo pomirenja. Ona je također sredstvo koje osnažuje našu vjeru dok gledamo na njega, te predokus buduće gozbe. Međutim, oni koji u njoj sudjeluju bez pokajanja u srcu, jedu i piju svoju osudu.

Sveto pismo

Prva Petrova 3,18

Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu.

Komentar

J. C. Ryle

Neka se u naše umove čvrsto usadi misao da nam Gospodnja večera nije dana kao sredstvo ni opravdanja ni obraćenja. Ona nikada nije trebala davati milost tamo gdje milosti već nema ili oprosta tamo gdje već ne postoji. Ona nipošto ne može dati ono što nedostaje u pogledu pokajanja Bogu i vjere u Gospodina Isusa Krista. Ona je obred za one koji se kaju, a ne za one koji to ne čine, za one koji vjeruju, a ne za nevjernike, za obraćene, a ne za one koji nisu. Neobraćeni čovjek, koji mašta da može pronaći prečac do neba po sakramentu, bez hoda po utabanim stazama pokajanja i vjere, jednoga će dana o vlastitu trošku saznati koliko je bio prevaren. Gospodnja večera treba povećati i pomoći milosti koju čovjek posjeduje, ali ne i dati milost koju nema. Sigurno nije zamišljena da nas pomiri s Bogom, opravda ili obrati.
Najjednostavnija izjava blagoslova koji pričesnik čista srca može očekivati od Gospodnje večere… je ispravljanje i osvježenje naših duša. Jasniji pogled na Krista i njegovo pomirenje, jasniji pogled na sve službe koje Krist ispunjava kao naš Posrednik i Zastupnik, jasniji pogled na potpuno otkupljenje koje nam je Krist zaslužio svojom zastupničkom smrću na križu, jasniji pogled na naše potpuno i savršeno prihvaćanje u Kristu pred Bogom, svježi razlozi za duboko pokajanje od grijeha, svježi razlozi za živu vjeru, svježi razlozi za sveti, posvećen i kristolik život: sve su ovo blagoslovi koje vjernik može s pravom očekivati od sudjelovanja u stolu Gospodnjemu. Onaj koji jede kruh i pije vino s pravim duhom bit će privučen u bližu zajednicu s Kristom i osjećat će da ga bolje poznaje i bolje razumije…
U jedenju toga kruha i ispijanju te čaše, pokajanje ovoga čovjeka će se produbiti, njegova vjera i spoznaja će se povećati, njegova navika svetoga življenja osnažena. Postat će svjesniji »stvarne prisutnosti« Kristove u svome srcu. Jedući taj kruh po vjeri, osjećat će bliže zajedništvo s tijelom Kristovim. Pijući to vino po vjeri, osjećat će bliže zajedništvo s krvlju Kristovom. Jasnije će vidjeti što mu Krist znači i što on znači Kristu. Razumjet će cjelovitije što znači da je »jedno s Kristom i Krist jedno s njim«. Osjećat će da su korijeni njegova duhovnog života napojeni, a djelo milosti u njegovu srcu utemeljeno, izgrađeno i nastavljeno. Sve ovo se prirodnom čovjeku može činiti i zvučati kao ludost, ali pravomu kršćaninu ove su stvari svjetlo, zdravlje, život i mir.

Duhovno promišljanje

LEO SCHUSTER

Nedavno sam vidio reklamu za neki restoran na kojoj je samo pisao naziv restorana i riječi „duhovna jela“. Zapitao sam se je li jedenje, u najboljem slučaju, više od običnoga materijalnog iskustva. Također sam pomislio na Gospodnju večeru, duhovno jelo, i što ono čini, odnosno ne čini. Zapravo su tri dimenzije onoga što Večera Gospodnja čini: prošla, sadašnja i buduća.

Kada je Isus ustanovio Gospodnju večeru, rekao je svojim učenicima: „Činite ovo meni na uspomenu“ (Lk 22,19), naglašavajući da će to što ih potiče da čine upućivati unatrag na ono što je učinio za njih. Kada se sjetimo što je Isus učinio za nas, utemeljujemo život na njegovu dovršenom djelu. Gospodnja večera nije način na koji možete zaraditi spasenje – to je duhovno jelo za one koji su spašeni. Ona ništa ne dodaje dovršenom djelu Kristove žrtve koju je prinio jednom zauvijek, nego nas potvrđuje i osnažuje u njemu. Postaje vrstom stenografije evanđelja gdje, kako je to jedan stari pisac sročio, prvo čujemo evanđelje, potom kušamo evanđelje, a tada evanđelje dalje ide u našim životima na dvije noge. Kao što Pavao kaže u Prvoj poslanici Korinćanima: „Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe“ (11,26). Kao kršćani jedemo i pijemo kako bismo se sjetili Isusove pobjede. To je prošla dimenzija.

Pavao upućuje na sadašnju dimenziju Gospodnje večere kada piše u Prvoj Korinćanima: „Zar čaša blagoslova, za koju zahvaljujemo, nije sudjelovanje u Kristovoj krvi? Zar kruh koji lomimo ne znači da smo dio Kristovog tijela?“ (10,16 shp). Ta riječ sudjelovanje mogla bi se prevesti i kao „zajedništvo“ te od nje i dobivamo tu riječ. Razmislite što to znači – Gospodnja večera nije samo simboličan podsjetnik na ono što je Isus učinio za nas – ona je također sadašnje zajedništvo s drugim kršćanima i s Isusom.

Važno je primijetiti da se kruh i vino ni na kakav način ne mijenjaju. Isus nije prisutan fizički, nego duhovno dok nam ga Sveti Duh pokazuje po vjeri. Za one koji nisu riješili svoj duhovni položaj pred Bogom, Večera Gospodnja je poziv da prime Krista, a ne da sudjeluju u jelu. Dok svjedoče kršćanskom sudjelovanju u Večeri, potaknuti su čuti jeku Isusova poziva: „Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, sigurno neće ogladnjeti. Tko vjeruje u me, sigurno neće nikada ožednjeti“ (Iv 6,35). Kad kao vjernici uzimamo Večeru Gospodnju po vjeri, Isus se sastaje s nama, ujedinjuje nas kao zajednicu, hrani nas sobom i osnažuje da ga volimo i slušamo. To je sadašnja dimenzija.

Kad je Isus dao učenicima čašu, rekao je: „Od sada, kažem vam, sigurno neću više piti od ovog trsova roda do onog dana kad ću ga piti s vama novog u kraljevstvu Oca mojega“ (Mt 26,29). Ovim ih je riječima usmjerio na buduću dimenziju Gospodnje večere, kao znaka koji upućuje naprijed prema velikom danu iščekivanja. To je predokus Janjetove svadbene večere i vječne gozbe u kojoj će vjernici sudjelovati s Kristom u slavi. Sada smo, zbog svojega grijeha, slomljena bića. Kristovim slomljenim tijelom postali smo opet cijeli. Ipak, u ovome životu i dalje doživljavamo slomljenost našega palog stanja. Buduća dimenzija Gospodnje večere usmjerava nas naprijed u nadi prema danu kada ćemo biti sasvim cijeli i kada ćemo uživati, sa svojim Spasiteljem i jedni s drugima, najsavršenije duhovno jelo.

Molitva

Pobjedniče nad smrću, slavimo tvoje dovršeno djelo kada uzimamo Gospodnju večeru. Neka bi naše jedenje bilo priznanje vjere, da smo, iako nedostojni, sjedinjeni s Kristovom dostojnošću. Daj da dođemo za tvoj Stol raskajanih srca, da odbacimo ponos i samodostatnost i da uživamo u slobodnoj milosti koju nam nudiš. Amen.

O Katekizmu Novoga grada

Katekizam Novoga grada je suvremeno sredstvo čiji je cilj pomoći i djeci i odraslima da nauče temeljne doktrine kršćanske vjere putem 52 pitanja i odgovora.