Roditeljstvo nam daje velik uvid u ljudsko stanje. Primjerice, neprestano moram podsjećati, poticati i nagovarati svoju malu djecu da kažu „molim te“ i „hvala“ i da dijele stvari s drugima. No nikada ih ne moram poticati da kažu „moje!“, da zgrabe stvari koje im ne pripadaju ili da ne sakrivaju igračke jedni od drugih.

Otkud dolazi ovaj sebični poticaj? Biblija nam ovdje pomaže jer nam pruža rječnik kojim možemo govoriti o tome zašto smo rođeni s tako sebičnim sklonostima. Naime, čitamo da je Bog Adama i Evu stvorio na svoju sliku. Među ostalim, to znači da su odražavali njegovu dobrotu. Bog je potvrdio njihovu dobrotu kada je pogledao na svoju tvorevinu, dakle i na Adama i Evu, i vidio da je „vrlo dobro“. Adam i Eva su imali savršen odnos s Bogom. Mogli su ga savršeno voljeti i slušati. No dalje čitamo da ih je Sotona kušao svojim lažima, govoreći da Bog nije dobar, da mu se ne može vjerovati i da se prava sloboda nalazi izvan Boga i njegova zakona. Zato je grijeh, kada je Adam povjerovao u tu laž i uzeo plod sa stabla – kaže nam Pavao u Poslanici Rimljanima 5 – ušao u svijet slično kao što virus uđe u tijelo, zarazivši sve čovječanstvo od toga dana pa nadalje. To je razlog zašto ja, i moja djeca, i njihova djeca u budućnosti, od svojih najmlađih dana govorimo: „Moje.“

Ipak, ovo ne znači da su ljudi lišeni sve dobrote. Stvoreni smo na Božju sliku i stoga smo još uvijek sposobni činiti dobre i lijepe stvari. Međutim, grijeh je pokvario našu sposobnost da volimo i slušamo Boga svim svojim srcem, svom svojom snagom i svim svojim umom. Zaraza grijeha ušla je u sve naše pore, tako da se rađamo u grijehu i krivici, pokvarene naravi i nesposobni držati Božji zakon. Razmislite o jednom primjeru. Zamislite gladnoga lava i zamislite da pred njega stavite dva tanjura hrane – na jednome neka je sirovo meso, a na drugome savršeno kuhane mahune. Lav može izabrati bilo koji tanjur, ali zbog svoje će naravi uvijek izabrati meso.

Naime, kad je Adam sagriješio kao naš predstavnik, naša je narav pala pod ropstvo grijeha tako da više ne želimo i ne tražimo Boga. Ali onda je došao Krist. On je drugi Adam, a tamo gdje je prvi Adam podbacio, drugi je Adam uspio. Gdje je prvi Adam donio smrt svojom neposlušnošću i sebičnošću, drugi je Adam, Isus Krist, donio život svojom poslušnošću i žrtvom na križu.