Uvijek me impresionirala Isusova izjava: „Jer bez mene ne možete ništa učiniti.” Te nas riječi podsjećaju na naš niski položaj i komuniciraju da naše potrebe, od prve do zadnje, nisu djelomične, nego totalne. Davši nam Svetoga Duha, Krist nam je dao sve što nam je trebalo pa i više. Sveti Duh daje nam život. Ispunjava naš život i upućuje nas na Onoga koji je život. Daje nam život u smislu da naša početna točka nije samo da smo duhovno potrebiti, nego da smo mrtvi u grijesima. Naš duhovni život započinje kada nas Sveti Duh nanovo rodi, dajući nam novi život. Kada naša kamena srca pretvori u srca od mesa, čini nam Božju riječ stvarnom i slobodno prihvaćamo Krista koji nam se nudi u evanđelju. To nas podsjeća da biti kršćanin ne znači biti bolja osoba, nego nova osoba, samo po Božjoj milosti, samo po vjeri.

Ne samo da nam on daje život, nego i ispunjava naš život. Kada postanemo kršćani, Bog Otac nas usvaja kao svoju djecu i daje nam svoga Duha usvojenja. Dolazi živjeti u nama i ispunjavati nas, a čineći to vodi nas kao savjetnik – podržavajući nas, osvjedočujući nas o grijehu, osnažujući nas u Kristu, ohrabrujući nas da živimo kako treba, pomažući nam da se molimo, pa čak i moleći se za nas kada smo sami za to preslabi. U svemu tome, odgaja nas u kristosličnosti, osposobljava da činimo dobra djela, koja je Bog unaprijed pripremio za nas. Daje nam posebne darove kojima doprinosimo u izgradnji Kristova tijela i koje koristimo kako bismo voljeli, služili i slušali Boga.

Dakle, daje nam život. Ispunjava nam život. Na kraju, upućuje nas na Onoga tko je život. Isus je rekao: „[Duh] će mene proslaviti, jer će uzeti od onog što je moje i to objaviti vama“ (Iv 16,14). Sveti Duh je Kristov Duh. On ne privlači pažnju na sebe, nego proslavlja Isusa i daje nam milost da to i sami radimo, čineći njega koji je život našim životom i ljubavlju. Tako nam je onaj koji je Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, dao svoga Duha kako bi ispunio sve što nam treba. On nam daje život, ispunjava nam život i upućuje na onoga koji je život.