Katekizam Novoga grada

Kako nas je i zašto Bog stvorio?

Bog nas je stvorio muško i žensko, na svoju vlastitu sliku, kako bismo ga poznavali, voljeli, s njime živjeli i proslavljali ga. Štoviše, pravedno je da mi koje je Bog stvorio živimo kako bismo ga proslavili.

Sveto pismo

Postanak 1,27

Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

Komentar

John Charles Ryle

Božja slava trebala bi biti najveća čežnja Božje djece. Bila je predmetom jedne od molitvi našega Gospodina: „Oče, proslavi ime svoje.“ (Iv 12,28). Svrha je zbog koje je stvoren svijet. Cilj je kojemu su sveti pozvani i obraćeni. Ona je ono najvažnije što tražimo: da se „u svemu slavi Bog“ (1. Petrova 4,11)… Jedini on zaslužuje primiti svu slavu… dajemo mu svu slavu i hvalu i radujemo se što je Kralj nad kraljevima i Gospodar nad gospodarima…. Čemu streme naša srca? Što najviše volimo: stvari ovoga svijeta ili one koje su na nebu?… Usredotočenost je velika tajna duhovnog napretka. Ako svojim očima ne vidimo jasno, ne možemo hodati a da ne zapinjemo i ne padamo. Ako želimo služiti dvojici gospodara, sigurni smo da nećemo udovoljiti ni jednom od njih. Isto je i s našim dušama. Ne možemo istovremeno služiti i Bogu i svijetu. Uzalud nam je i pokušavati. Nećemo uspjeti … Bog mora biti Kralj naših srcâ. Njegov zakon, njegova volja, njegove zapovijedi moraju prvi primiti našu pažnju.
Imamo sve talente u Božjim očima… Sve čime bismo mogli proslaviti Boga je talent, bez obzira radi li se o našim darovima, našem utjecaju u društvu, našem novcu, našoj spoznaji, našem zdravlju, našoj snazi, našem vremenu, našim osjetilima, našem razumu, našem intelektu, našem pamćenju, našoj ljubavi, našim privilegijama koje imamo kao članovi Kristove Crkve, ili o našoj prednosti što imamo Bibliju, – sve, sve su naši talenti. Odakle sve to dolazi? Koja ih je ruka pružila? Zašto smo kakvi jesmo? Zašto nismo crvi koji pužu po zemlji? Postoji samo jedan odgovor na ta pitanja. Sve što imamo posudili smo od Boga. Mi smo Božji upravitelji. Dužnici smo Božji. Neka bi se to duboko urezalo u naša srca.

Duhovno promišljanje

JOHN PIPER

Zašto ljudi stvaraju slike? Stvaraju ih kako bi oslikali nešto. Žele stvoriti sliku nečega. Ako isklešete kip Napoleona, ne želite da ljudi misle toliko o kipu koliko o Napoleonu, te stoga kip pravite tako da pokazuje nešto specifično o Napoleonovu karakteru.
Tako nas je Bog načinio na svoju sliku. Možemo raspravljati o tome je li njegova slika u nama naša racionalnost, moralnost ili volja, no važno je shvatiti da on ljude čini na svoju sliku kako bi oslikao ili pokazao – sebe. Dakle, naše je postojanje vezano uz odražavanje Božjega postojanja ili, konkretno, odražavanje (pokazivanje) Božje slave. Mislim da se to odnosi na mnoga Božja savršenstva – sjaj, prikaz, strujanje njegovih raznobojnih, prelijepih savršenstava. Želimo misliti, živjeti, djelovati i govoriti na način da privlačimo pažnju na mnogobrojna Božja savršenstva. Mislim da to najbolje činimo tako što smo potpuno zadovoljni u tim savršenstvima. Ona nam znače više od novca, popularnosti, seksa ili bilo čega drugoga što bi se moglo natjecati za našu ljubav. Kad ljudi vide da toliko cijenimo Boga i da nam je njegova slava toliki užitak, onda vide da je on naše blago. Pokaži mi još! Mislim da će upravo tako oni koji su stvoreni na Božju sliku proslaviti Boga.
Slava se najjasnije očituje u evanđelju prema kojemu Krist umire: Sin Božji umire za grešnike. To kažem zato što u Drugoj Korinćanima 4,4 stoji da je „bog ovoga svijeta“, odnosno Sotona, nevjernicima „posve oslijepio nevjerničku pamet da jasno ne vide svjetlo sjajne Radosne vijesti Krista, koji je slika Božja“. Želite li znati gdje je Božja slava najsjajnija? Njezina je blistavost najsjajnija u Kristu u evanđelju. Želimo li se sasvim suobličiti s njegovom slikom i odražavati drugima njegovu slavu, u prethodnom stihu piše: „[Mi svi] koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju“ (2. Kor 3,18) – a to dolazi od Duha.
Stoga gledamo na Isusa, čuvamo ga u srcu, volimo ga i tako se oblikujemo u njegovu sliku.
Kad Bog kaže da je stvorio čovjeka kao muško i žensko, to ne znači samo da želimo buduće naraštaje, kako bi došlo do prokreacije, nego i da se život najbolje odvija u zajednici. Nije dobro da čovjek bude sam. Pred kim će onda proslaviti Boga? Dakle, ova mala zajednica koja je bila stvorena na početku i nazvana „muško i žensko“ predstavlja zajednicu u kojoj se Božja slava odražava s jedne osobe na drugu, a onda na ostatak svijeta.
Činimo to zajedno. Pomozimo jedni drugima proslaviti Boga.

Molitva

Stvoritelju Svega, ne daj da zaboravimo da smo mi, svako ljudsko biće koje si načinio, stvoreni na tvoju sliku. Ne daj da ikada u to sumnjamo. Ne dopusti da ikada dvojimo o tome u pogledu bilo kojega drugoga muškarca ili žene, jer bi te tako lišili slave koju dugujemo tvome imenu. Tvoja slika koju naziremo u sebi svjedoči da ti dušom i tijelom pripadamo. Amen.

O Katekizmu Novoga grada

Katekizam Novoga grada je suvremeno sredstvo čiji je cilj pomoći i djeci i odraslima da nauče temeljne doktrine kršćanske vjere putem 52 pitanja i odgovora.