Katekizam Novoga grada

Kakvu nam nadu donosi vječni život?

Podsjeća nas da ovaj pali svijet nije sve što postoji; uskoro ćemo živjeti s Bogom i uživati u njemu zauvijek u novom gradu, na novom nebu i novoj zemlji, gdje ćemo biti u potpunosti i zauvijek oslobođeni od svakoga grijeha i živjeti u obnovljenim, uskrslim tijelima u obnovljenoj tvorevini.

Sveto pismo

Otkrivenje 21,1-4

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja:
»Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima:oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima.
I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.«

Komentar

J. C. Ryle

Osvijestimo sebi da je buduća sreća onih koji su spašeni vječna. Koliko god malo ju možemo razumjeti, ona je nešto čemu nema kraja: nikada neće prestati, nikada neće ostarjeti, nikada neće propasti, nikada neće umrijeti. Bogu »zdesna [je] blaženstvo vječno« (Ps 16,11). Nakon što dospijemo u raj, sveci Božji više ga nikada neće napustiti. Baština je »neprolazna, neokaljana, neuvela«. Primit će »neuveli vijenac – slavu« (1. Pt 1,4; 5,4). Njihovo ratovanje je polučilo uspjeh; njihova borba je okončala; njihov posao je gotov. Više neće ni gladovati ni žeđati. Putuju dalje prema »vječnoj težini slave«, prema domu iz kojega nikada neće otići, sastanku koji nema rastanka, obiteljskom zajedništvu koje nema kraja, danu bez noći. Vjeru će progutati gledanje a nadu sigurnost. Vidjet će kao što su bili viđeni i znat će kao što su bili spoznati i zauvijek će »biti s Gospodinom«. Ne čudim se da apostol Pavao dodaje: »Stoga, tješite jedan drugoga tim riječima« (1. Sol 4,17–18).

Duhovno promišljanje

Timothy Keller

Odgovor katekizma govori nam dvije stvari o slavnoj budućnosti koju nam evanđelje sa sigurnošću naviješta.

Prvo, zauvijek ćemo uživati u Bogu. Budući da je Bog trojedin u sebi, Otac, Sin i Duh Sveti oduvijek su jedan drugoga proslavljali, obožavali, voljeli i jedan u drugome uživali. Prema tome, Bog u sebi ima beskrajnu radost. Mi smo stvoreni da sudjelujemo u toj radosti. Stvoreni smo kako bismo ga proslavili i sudjelovali u toj slavi i radosti. Međutim, nitko od nas, čak ni najčvršći kršćani danas, nije iskusio što je ta radost – savršena, kozmička, beskonačna, uvijek sve veća – zato što svi mi štujemo i obožavamo druge stvari. Jednoga dana bit ćemo slobodni od grijeha, a onda ćemo znati i iskusiti tu slavu i radost. Zauvijek ćemo uživati u njemu.

Drugo, zauvijek ćemo uživati u njemu u novome gradu, u Novome Jeruzalemu, na novome nebu i novoj zemlji. Nećemo doživjeti tu kozmičku radost u sasvim nematerijalnom stanju, nego ćemo biti obnovljena materijalna stvorenja. Imat ćemo uskrsnula tijela kao što je Isusovo tijelo – fizička tijela. To znači da su, kako kršćanstvo to vidi, tijelo i duša, fizičko i duhovno, zajedno u savršenom skladu zauvijek. Nijedna druga religija to ne vidi tako. Nećemo plutati okolo kao bestjelesni duhovi, ali hoćemo plesati. Hodat ćemo. Grlit ćemo druge i drugi će grliti nas. Jest ćemo i piti u kraljevstvu Božjem. To znači da će se ispuniti naše najdublje čežnje, a nestat će sve naše žalosti.

Što bi moglo biti bolje od toga? A upravo nas to čeka i ništa manje od toga.

Molitva

Vječni Bože, s uzbuđenjem iščekujemo puninu tvoga kraljevstva. Čeznemo za tim da svaka suza bude obrisana. Uzdišemo za danom kada se nećemo morati boriti s tijelom. Daj da nam sigurna nada vječnoga života da hrabrosti da se suočimo s nevoljama ovoga života. Amen. Dođi, Gospodine Isuse!

O Katekizmu Novoga grada

Katekizam Novoga grada je suvremeno sredstvo čiji je cilj pomoći i djeci i odraslima da nauče temeljne doktrine kršćanske vjere putem 52 pitanja i odgovora.