Menu
Deveto, da ne lažemo i ne varamo, nego da govorimo istinu u ljubavi. Deseto, da budemo zadovoljni te da nikome ne zavidimo i da ne zamjeramo Bogu zbog onoga što je dao njima ili nama.
Kraći odgovor: Deveto, da ne lažemo i ne varamo. Deseto, da budemo zadovoljni te da nikome ne zavidimo.
Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite;
Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga. Sada me ti, najmilosrdniji Gospodine, poučavaš u ovoj zapovijedi kako ću koristiti svoj jezik u odnosu na svoga bližnjega i ponašati se u pogledu njegova imena, zabranjujući mi da lažno svjedočim. Pritom mi zabranjuješ svaku vrstu ogovaranja, laganja, licemjernosti i neistine. A zašto? Zato što kao „udovi jednoga tijela“ ti želiš da „govorimo istinu jedni drugima“, i da pazimo da pokrivamo slabosti jedni drugih, te da svojim jezikom branimo ugled drugih ljudi, kao što bismo htjeli da drugi brane naš. Tako mi u ovoj zapovijedi braniš svaku vrstu zlog, opasnog, klevetničkog i neistinitog govora, a zapovijedaš mi svaku vrstu pobožnog, iskrenog i istinitog iskaza i govora…. O, kako je izvrsno i dobro to za mene! Ako razmotrim bol koja dolazi po laži i po riječima kroz koje se mnogi obmanjuju, lako mogu vidjeti predivnu korist i tvoju brigu prema nama u toj zapovijedi.
Ne poželi…. Ovdje mi, moj najmilosrdniji Gospodine Bože, daješ posljednju zapovijed tvoga Zakona koji me uči koja vanjska djela trebam izbjegavati, kako ne bih time uvrijedio ili povrijedio moga bližnjega, kao što su ubojstvo, preljub, krađa, lažno svjedočenje. A sada me učiš pravilu upućenu mome srcu, da njime vladam dobro, iz kojega obilje svih naših djela i riječi proizlazi, da ne bih poželio ništa što pripada mome bližnjemu. Tim znam da, ako on ima bolju kuću od mene, ne smijem ju željeti; ako ima ljepšu ženu od mene, ne smijem ju željeti…. Ne smijem poželjeti da uzmem njegova vola ni magarca, ne, čak ni njegova psa, pa ni najmanju stvar koja mu pripada. Dakle, u drugim zapovijedima si mi zabranio svako ozljeđivanje i poduzimanje bilo kakvoga zla protiv moga bližnjega, a sada mi zapovijedaš da ne bih pomislio bilo što zlo protiv njega …. Dobro je rekao apostol kada nas je poučio riječima: „Svu svoju brigu bacite na njega, jer on se brine za vas.“ To je istina, ja vidim da je to istina: tako se ti „brineš za nas“, i želiš da se mi „brinemo jedni za druge.“
Jezik je neumorno zlo. Jakovljeva poslanica 3 kaže nam da zapali cijelu osobu. Deveta je zapovijed djelomično usmjerena na obuzdavanje jezika. Želi ga obuzdati istinom, učeći nas da odbacimo laž, da skinemo sa sebe laganje. U našoj kulturi optužiti nekoga za laganje ozbiljna je uvreda, tako da mnogi nerado koriste taj izraz. Mislim da to oklijevanje otkriva kako palo srce zazire od ove zapovijedi, ali i njegovu potrebu za ovom zapovijedi.
Što znači kad mislimo da je zapovijed „ne svjedoči lažno“ ili riječ laž nepristojna? Vjerojatno upućuje na to da na neki način bacamo sjenu na istinu. Već se povlačimo od punog izražavanja onoga što je dobro, što je ispravno i što je istinito. Deveta nas zapovijed osvjedočuje za to. Upire prstom na našu palu narav u pogledu načina na koji koristimo jezik i na uništenje koje jezik ostvaruje.
Deseta zapovijed slično veli: „Ne poželi.“ Kada bi srce moglo imati ruke, mogli bismo ga zamisliti kako ih pruža prema stvarima koje želi imati, koje želi prisvojiti iako mu zapravo ne pripadaju. Ova je zapovijed posebna i lijepa, kao uostalom i cijelo Sveto pismo, zato što, iako oslovljava nešto unutarnje (to unutarnje pružanje ruku srca) , također upućuje na društvene implikacije toga unutarnjega grabljenja. Zbog toga imamo „Ne poželi ništa što pripada tvome bližnjemu“. Ni njegove žene, ni njegove stoke, ni ništa drugo što mu pripada.
Deseta zapovijed postavlja nam svojevrsnu granicu koja nas štiti od načina na koji ova želja zna prijeći preko granica. U iskušenju smo da prijeđemo na drugu stranu naših želja i čeznemo za stvarima koje nam ne pripadaju. Prelazimo granice posjeda, grabeći stvari koje pripadaju drugima (njegovu stoku, njegovu ženu). Dakle naše žudnje zapravo u društvenom smislu povređuju naše bližnje. Još je jedna granica koju prelazimo. Kada želimo što nije naše, zapravo govorimo da Bog nije pravedan, odnosno da nije pravedno podijelio svoju tvorevinu jer nam nije dao sve što želimo. Stoga srce u svome palom i grešnom stanju žudi za stvarima koje mu ne pripadaju i traži stvari čije je mjesto s druge strane vlasništva – pripadaju bližnjemu ili Bogu.
Ove nam zapovijedi govore i pozivaju nas da govorimo istinu. Ne samo da govorimo istinu, nego da govorimo istinu u ljubavi. Pozivaju nas da obuzdavamo, suzdržimo i kanaliziramo želje prema onim stvarima koje su dobre i ispravne. Pozivaju nas onome što nam je Bog legitimno dao kako bismo u tome uživali i da budemo zadovoljni u načinu na koji je raspodijelio svoje blagoslove, odnosno načinu na koji vlada tvorevinom. Pozivaju nas da ne izlazimo iz toga zadovoljstva uzimajući stvari, jer kad to činimo, razaramo društvo, kulturu i svoje bližnje. Ovo je istina čak i kada uzimamo što nam ne pripada u smislu da to činimo samo u svome srcu.
Gospodine sve istine, pomozi nam da odražavamo tvoju dobrotu riječima i djelima. Ti sve znaš. Ništa ti nije skriveno. Daješ dobre darove i ne zadržavaš nikakva dobra od svoje djece. Neka bi nam tvoja istina bila na usnama a zadovoljstvo u srcima. Amen.
Katekizam Novoga grada je suvremeno sredstvo čiji je cilj pomoći i djeci i odraslima da nauče temeljne doktrine kršćanske vjere putem 52 pitanja i odgovora.
Izvorni materijali preuzeti su sa web stranice organizacije The Gospel Coalition, a prevedeni su uz dopuštenje izdavačke kuće Crossway. Biblijski tekstovi u prijevodu: Biblija Kršćanska sadašnjost 2019.
OIB: 37238847677
Bašćinska cesta 32/A
47000 Karlovac
© 2024. RADOSNA VIJEST.