Prve nam tri zapovijedi pokazuju kako nam valja živjeti u odnosu na jedinoga pravog i živog Boga.
Prva nam zapovijed kaže da ne smijemo imati drugih bogova osim Boga. On mora biti isključiv primatelj našega štovanja, krajnji cilj naše ljubavi i želje. Druga je zapovijed slična i kaže da ne smijemo štovati Boga u skladu s našim zamislima o njemu – takvo bi nešto Biblija nazvala idolopoklonstvom. Moramo štovati Boga kakav jest, a ne kakvim bismo željeli da bude. Drugim riječima, ne štujte lažne bogove i ne štujte Boga lažno.
Treća zapovijed zapravo je slična prvim dvjema. Ne smijemo krivo koristiti Božje ime ili se krivo odnositi prema njemu. Znamo da Božje ime opisuje njegov karakter, bit njegova bića, zbog čega je Mojsiju rekao da mu je ime „Ja jesam“. Drugim riječima, Bog kaže: „Moje ime je to što sam vječan i postojim sam od sebe.“ Ne uzimati uzalud imena Božjega ne znači samo da postoje neke riječi koje smijemo ili ne smijemo reći. To znači da naš govor o Bogu, bilo da govorimo riječima ili da „govorimo“ ponašanjem, mora sadržavati čast i poštovanje.
Razmislimo još malo o prve dvije zapovijedi. Zamislite da, primjerice, u srcu vjerujete da će vam postizanje nekoga cilja u životu – bio to prestiž, neka vrsta posla ili odnos s osobom iz snova – pružiti potpunu utjehu i ispuniti vas dubokim osjećajem važnosti. U svakodnevnom, funkcionalnom smislu, nastojite postići taj cilj ne bi li vam pružio dublju utjehu od one koju imate u Bogu. Time kršite prvu zapovijed jer vam je taj cilj prerastao u boga. Prestiž, neki posao ili osoba postali su predmet vašega štovanja.
No s druge strane toga novčića, ako štujete Boga zato što vjerujete da bi vam trebao pružiti udobnost dajući vam prestiž, posao ili odnos za kojim čeznete i koji tražite, također kršite zapovijedi. Nametnuli ste svoju predodžbu Boga na Boga. Prilagodili ste Boga svojoj zamisli, odnosno stvorili ste idola. Ove prve dvije zapovijedi kažu nam da štujemo Boga kao pravoga Boga i da ne štujemo zamišljenoga boga ili idola.
Međutim, zašto ove zapovijedi uporno žele da štujemo samo Boga i da ga štujemo baš onakvoga kakav jest, a ne kakvim bismo mi htjeli da bude? Zašto treća zapovijed traži da iskazujemo čast i poštovanje njegovu imenu i karakteru? To je zato što nas je Bog stvorio sa željom koju samo on može ispuniti – željom za njim. Ako uvijek pokušavamo promijeniti Boga ili zamijeniti ga nečim drugim, nikada nismo mirni. Nećemo iskusiti pravu utjehu, pravi smisao ili pravu radost. Nikada nećemo biti cijeli. Ali ako je pravi i živi Bog u središtu našega života, a ne drugi bog ili revidirana inačica Boga, stvarno ćemo imati mir.
Upravo je zato Augustin napisao: „Za sebe si nas, Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“