Kada su učenici pitali Isusa da ih nauči kako moliti, Isus im je dao primjer molitve. Mi je zovemo Gospodinova molitva, ali zapravo se radi o Gospodinovu primjeru molitve. Tako je Isus učio svoje učenike da se mole.

Kada kažemo „Oče naš“, sjećamo se da je Bog koji je stvorio svemir naš otac na nebu. On je otac koji skrbi za nas. On je otac koji nas održava. On je otac koji nas štiti. A molitva nas podsjeća da mu se možemo obratiti i reći mu svoje potrebe.

No Isus nas je također podsjetio da on nije samo naš otac, nego i naš kralj. Stoga kada kažemo „Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja“, shvaćamo da je naš otac kralj. Dolazimo svome ocu, koji je kralj svemira, koji ima potpunu i krajnju vlast nad svime. Naš fokus mora prvenstveno biti na našemu ocu, koji je kralj. Najveća radost njegove djece je kad se sveti njegovo ime, kada je njegovo ime poznato. Stoga bismo trebali moliti: „Bože, proslavi svoje ime.“ Gospodinova molitva također je zajednička molitva – „Oče naš“ podsjeća nas da nismo jedinci. Naša je želja učiniti da se njegovo ime sveti po cijeloj zemlji. U konačnici, ovaj svijet nije naš dom i čeznemo da se njegovo kraljevstvo konačno i potpuno uspostavi. No, do tada, Isus nas je podsjetio da se možemo obratiti svome ocu. Kada razočaramo svoga oca, odnosno svoga kralja, možemo ga moliti za oproštenje.

Gospodinov primjer molitve poučava nas da smo krajnje ovisni o ocu za sve naše svakodnevne potrebe. Mislim da ljudi našega vremena to zaboravljaju. Isus je rekao da se ovako molimo: „Kruh naš svagdašnji daj nam danas.“ To zahtijeva poniznost.

Na kraju, dok ne dođe Božje kraljevstvo moramo razumjeti da se nalazimo u duhovnoj borbi i potrebna nam je zaštita. Molimo našega kralja da nas zaštiti. Zapravo, apostol Pavao podsjeća nas da u tome duhovnom vojevanju ne oblačimo svoj oklop, nego Božji oklop (Ef 6,10–18). Stavljamo kraljev oklop. Oblačimo se u oklop našega oca i borimo se u njegovoj snazi. Stoga je ispravno i dobro za nas, bez obzira na naše potrebe ili okolnosti, da se sjetimo da smo krajnje ovisni, čas za časom, dah za dahom, o svome ocu kralju i da mu možemo dotrčati po pomoć. Možemo mu doći i možemo ga moliti za ono što nam treba.

Dokle god dišemo, neka bismo živjeli da proslavimo kraljevo ime, da svetimo njegovo ime, i kao crkva i kao pojedinačni kršćani, čeznući da dođe njegovo kraljevstvo. Neka bismo čeznuli za Isusovim povratkom, ali znajmo da će nam do toga dana opraštati grijehe, proviđati kruh naš svagdašnji i štititi nas od Zloga.