Postoje mnoge fotografije nacionalnog parka Grand Canyon, ali nijedna ne može istinski dočarati njegovu ljepotu. Grand Canyon je jedna od onih stvari koje je najbolje osobno doživjeti. Vidiš to na licima ljudi kada dođu do vidikovca i po prvi put vide kanjon. Jednostavno si ne mogu pomoći – veličina i jedinstvena ljepota toga pogleda ostavljaju ih bez daha. Zbilja se radi o veličanstvenom prizoru.

No čak i dok stojite na rubu te litice i gledate preko kanjona, nećete u punini iskusiti to mjesto. Tek kad se spustite dolje u kanjon vidjet ćete da je sve veći i dublji, zapravo sve slavniji, nego što ste na početku mislili. Prizor kanjona koji vidite s vidikovca samo je početak još veličanstvenijeg prizora koji ćete iskusiti dok se budete spuštali.

Tako je s evanđeljem. Kada mu prvi put pristupimo, vidimo predivan i divljenja vrijedan prizor – spasenje grešnika. Preciznije rečeno, vidimo da je Bog po Isusu Kristu milostivo djelovao da spasi grešnike. Ti su ljudi otkupljeni od grijeha i postali su novim stvorenjima, zauvijek usvojenim u Božju obitelj.

To je divna, lijepa, nevjerojatna poruka. Istovremeno to je samo početak Božjega spasonosnog, otkupljujućeg i obnavljajućeg djela. Dok ulazimo sve dublje u evanđelje, pred nama se pojavljuje sve slavnija slika. Vidimo da se Božje spašavanje grešnika oduvijek trebalo otvoriti u dublje, šire, sveobuhvatnije spasenje cijeloga stvorenja.

Spašavanje grešnika srce je evanđelja. To je izvor iz kojega teče moćna rijeka puna otkupljujuće, iscjeljujuće sile za svaki kvadratni centimetar svemira.

Kako je to moguće? „Krvlju njegova križa“ (Kol 1,20). Stvorenje je bilo u okovima zbog čovjekova pada, zaključano iza vrata pakla. Ali onda je Bog krenuo prema nama i križem Isusa Krista srušio ta vrata! Bog je svojim milostivim postupcima oslobodio svoj narod, kao i cijelo stvorenje. Sada su u Sinovu kraljevstvu, mjestu potpunog otkupljenja i potpune obnove.

Sve ovo nam dvojako pomaže.

1. Daje nam nadu za budućnost. Svuda oko nas vidimo dokaze pada – u nepravednim društvenim sustavima, moralnom i kulturnom propadanju te strašnoj patnji i smrti. Poruka evanđelja u svom najpunijem obliku ne kaže nam da očajavamo, nego da imamo sigurnu nadu da će jednoga dana sve takve stvari nestati i da će na njihovo mjesto doći mir i sklad, s „iscjeljivanjem naroda“” (Otk 22,2).

Međutim, ova je nada pomiješana s upozorenjem. Jer palo stvorenje još uvijek sadrži mnoge koji se još uvijek suprotstavljaju Bogu, koji i dalje odbijaju njegovu vlast i vlast Onoga koga je poslao da vlada: Isusa. Otkupljujuće djelo evanđelja znači da će sve, uključujući one koji se suprotstavljaju Gospodinu, na kraju biti podloženo. Pitanje s kojim se svaka osoba mora suočiti je hoće li to djelo otkupljenja dočekati radosno i sa strahopoštovanjem ili s bolnim škrgutanjem zuba.

2. Daje nam motivaciju za sadašnjost. Bog nije napustio stvorenje. Umjesto toga, kroz Isusa je ono povraćeno nazad i u konačnici će biti učinjeno posve novim. Bit će to stvorenje koje će odlikovati sklad i mir, s pravilnim odnosom prema Bogu i čovječanstvu. Današnja crkva je tek predstraža ovoga novog stvorenja te primarno sredstvo za dovođenje ovoga novog stvorenja.

To znači da crkva nije pasivan promatrač na svijetu, a nije ni ugrožen putnik u svijetu, koji samo čeka da dođe izbavljenje iz stvorenja koje tone. Umjesto toga, crkva je Bogom određena zajednica ljudi čija su vjerna nastojanja u svijetu i danas važna, onoliko koliko naviještaju i utjelovljuju otkupljujuću i obnavljajuću snagu evanđelja.