Katekizam Novoga grada

Što se nakon smrti događa onima koji se nisu vjerom sjedinili s Kristom?

Na Sudnji dan primit će strašnu, ali pravednu osudu protiv sebe. Bit će izgnani iz Božje milosrdne prisutnosti u pakao, gdje će zauvijek biti pravedno i mučno kažnjavani.

Sveto pismo

Ivan 3,16-18.36

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.
Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen
što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
Tko vjeruje u Sina, ima vječni život;
a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu.

Komentar

J. C. Ryle

Koliko god je bolno pitanje pakla, ne usuđujem se, ne mogu i ne smijem o njemu šutjeti. Tko bi htio govoriti o paklenom ognju da Bog nije govorio o njemu? Pošto je Bog tako jasno govorio o njemu, tko može sa sigurnošću ostati ravnodušan?
… Znam da neki ne vjeruju da pakao uopće postoji. Smatraju nemogućim postojanje takvoga mjesta. Kažu da to nije dosljedno s milosrđem Božjim. Kažu da je ta ideja previše strašna da bude istinita. Đavao se, naravno, raduje zbog gledišta takvih ljudi. Oni snažno podupiru njegovo kraljevstvo. Propovijedaju njegov drevni i omiljeni nauk: »sigurno nećete umrijeti«. …
Međutim, postoji samo jedna stvar koju treba raspraviti: »što kaže riječ Božja«. Vjerujete li Bibliji? Onda ovisite o njoj, jer pakao je stvaran i istinit. Jednako je istinit kao nebo – jednako istinit kao opravdanje vjerom – jednako istinit kao činjenica da je Krist umro na križu – jednako istinit kao Mrtvo more. Ne postoji činjenica ni nauk u koji ne možete s pravom sumnjati ako sumnjate u pakao. Ne vjerujte li u pakao, onda odvrćete, remetite i rastačete sve drugo u Svetom pismu. Onda slobodno možete staviti svoju Bibliju sa strane. Od »nema pakla« do »nema Boga« vodi tek nekoliko koraka.

Duhovno promišljanje

JOHN LIN

Jedno od težih i često pogrešno shvaćenih biblijskih učenja tiče se stvarne, svjesne i vječne kazne pakla. To je razumljivo. Svi poznajemo ljude koji ne pripadaju Kristu – prijatelje, članove obitelji, susjede, kolege – za koje ne želimo misliti da ih u budućnosti čeka pakao. Povijesno gledano, ljudima je oduvijek bila nelagodna zamisao pakla, zato što se na površini čini nedosljednim s ostalim stvarima koje čitamo u Bibliji o Božjemu milosrđu i ljubavi. Ipak, biblijsko učenje o paklu kao vječnom i svjesnom trpljenju neizbježno je. Zapravo, bez postojanja pakla, većina onoga što znamo o Božjoj ljubavi dolazi u pitanje.

Prvo, Isus, čovjek s najviše ljubavi na svijetu, češće je i živopisnije pričao o paklu nego svi drugi biblijski autori zajedno. Opisao ga je kao Gehenu, što je bila gomila smeća koja je stalno gorjela, ili kao krajnju tamu, gdje nema svjetla nego samo bijeda. U priči o bogatašu i Lazaru, pakao je mjesto svjesne i prave patnje. Isus nas upozorava na pakao više puta (Mt 13,41–42; Mk 9,42–48; Lk 16,19–31).

Drugo, postojanje pakla pomaže nam razumjeti posljedice grijeha. Na neki način pakao je ostvarenje onoga što smo kao grešnici oduvijek željeli: samostalnosti i neovisnosti o Bogu. U paklu smo dakle odsječeni od Boga i sve što je on. Tako u paklu nema ljubavi, nema prijateljstva, nema radosti, nema odmora, zato što to postoji samo tamo gdje je Bog prisutan.

No, najvažnije je sljedeće: dok ne priznamo stvarnost pakla, ne možemo stvarno razumjeti značenje križa. Drugim riječima, ne možemo razumjeti Božju ljubav dok ne shvatimo stvarnost njegova gnjeva. Božji gnjev je odlučno i kontrolirano suprotstavljanje i mržnja prema svemu što uništava ono što Bog voli. Božji gnjev potječe iz njegove ljubavi prema stvorenju. Potječe iz njegove pravde. On se ljuti na pohlepu, egocentričnost, nepravdu i zlo zato što su destruktivni. Bog neće tolerirati bilo koga ili bilo što odgovorno za uništavanje njegova stvorenja i ljudi koje voli.

Razmislite o tome ovako. Reći: „Znam da me Bog voli jer bi se svega odrekao radi mene“ sasvim je drukčije nego reći: „Znam da me Bog voli zato što se svega odrekao radi mene.“ Prvo je osjećajna izjava, a drugo je osjećajan čin. Dok pokušavamo Boga opisati ljubaznijim umanjujući stvarnost pakla i Božjega gnjeva, sve što smo zapravo učinili je da smo umanjili Božju ljubav. Bez pravoga pakla ne možemo razumjeti pravu cijenu koju je Isus platio za naše grijehe. A bez prave cijene, nema prave ljubavi, nema prave milosti i nema prave hvale za ono što je učinio.

Ako ne vjerujete u postojanje pakla, nikada nećete znati koliko vas Isus voli i koliko ste mu vrijedni. Isus je iskusio pakao na križu. Bio je odvojen od Oca. Na križu je povikao: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?“ (Mt 27,46). Kada je Isus izgubio Očevu ljubav, iskusio je agoniju, raspadanje i izolaciju kakvu nitko od nas ne bi iskusio da provedemo vječnost u paklu. Na sebe je uzeo izolaciju i raspadanje koje smo mi zaslužili. Ako ne vjerujete u postojanje pakla, nikada nećete znati koliko vas Bog voli.

Zapravo se ne radi o tome kako bi Bog pun ljubavi dopustio da postoji mjesto kao što je pakao, nego o tome da je stvarno pun ljubavi ako je Isus Krist iskusio pakao radi mene. Ne „Zašto bi Bog dopustio pakao?“ nego „Zašto bi Bog iskusio pakao radi mene?“ No ipak je to učinio.

Molitva

Sudče sve zemlje, drhtimo od pomisli na sud koji nas čega izvan tvoga saveza. Prije nego što je prekasno, neka bi se oni koje volimo pomirili s tobom, tako da ne trpe kaznu koja im pripada, i koja bi i nama pripadala da nije tebe. Amen.

O Katekizmu Novoga grada

Katekizam Novoga grada je suvremeno sredstvo čiji je cilj pomoći i djeci i odraslima da nauče temeljne doktrine kršćanske vjere putem 52 pitanja i odgovora.