Kršćaninu obično nije teško zamisliti Boga kao Oca. Većini ljudi nije problem ni zamisliti Boga kao Sina. Ova osobna imena lako prihvaćamo zato što su naši životi i odnosi neizbježno isprepleteni s očevima i sinovima ovdje na zemlji. No, kad govorimo o Bogu Svetom Duhu, stvari su često drukčije. Gordon Fee spominje jednoga studenta koji je primijetio: „Bog Otac mi sasvim ima smisla, Boga Sina prilično razumijem, ali Sveti Duh mi se čini kao duguljasti sivi obris.”

Ovo se zaista razlikuje od onoga što čitamo u Svetome pismu. Tamo vidimo da Duh nije treći po rangu u Božanstvu, nego je jednak i suvječan s Ocem i Sinom te dijeli s njima slavu i čast koja pripada trojedinome Bogu. Sveti Duh nije neosobna sila ili eterična, apstraktna energija. Duh je osoban u svakom smislu tog izraza. Ima razum i misli (Iz 11,2; Rim 8,27). Može iskusiti duboku privrženost i osjećaje (Rim 8,26; 15,30). Duh ima volju i donosi odluke u pogledu onoga što je najbolje za Božji narod i onoga što će najviše proslaviti Sina (Dj 16,7; 1. Kor 2,11).

Vidimo još više osobnosti Duha kada se opisuje njegova žalost kada griješimo (Ef 4,30). Duh, ništa manje od Oca i Sina, ulazi u živ i prisan odnos sa svakom osobom u kojoj prebiva (2. Kor 13,14). Duh govori (Mk 13,11; Otk 2,7), svjedoči (Iv 15,26; 16,13) ohrabruje (Dj 9,31), osnažuje (Ef 3,16) i poučava nas, posebno u vrijeme duhovne krize (Lk 12,12). Duhovu osobnost vidimo i u tome što mu možemo lagati (Dj 5,3), možemo ga vrijeđati (Heb 10,29) i čak huliti na njega (Mt 12,31–32).

Međutim, prije svega Sveti je Duh „Kristov Duh“ (Rim 8,9). Njegova glavna uloga u nama, Božjemu hramu u kojem prebiva (Ef 2,21–22), orijentirana je i usmjerena na druge ljude dok služi obraćajući nam pažnju na Kristovu osobu i budeći u nama predanost i srdačne osjećaje prema Spasitelju (Iv 14,26; 16,12–15). Sveti Duh iznad svega uživa u ulozi svjetla, stojeći iza nas (iako svakako prebiva u nama) kako bi nam usredotočio misli i razmišljanje na Kristovu ljepotu i sve što nam je Bog u njemu i po njemu.

Dok se molimo i razmišljamo o osobi i djelu Duha, i zahvaljujemo na njegovoj silnoj prisutnosti u našim životima, bilo bi dobro da razmotrimo riječi Thomasa Torrancea, koji podsjeća da „Duh nije samo nešto božansko ili nešto nalik Bogu što proizlazi iz njega, nije neka vrsta udaljenog djelovanja ili neka vrsta dara koji se može odvojiti od njega, jer u Svetome Duhu Bog osobno i izravno djeluje na nas, a dajući nam svoga Svetoga Duha daje nam ni manje ni više nego samoga sebe“.