Otkupitelj je Isus Krist, vječni Božji Sin. Vječni Božji Sin postao je čovjekom i živio ljudskim životom, poput nas. Malo više od trideset godina u prvome stoljeću naše ere, živio je poput tebe i mene; jedina je razlika bila u tome što se on uvijek pouzdavao u Boga. Potpuno mu je vjerovao. Ako pomislite na sve trenutke jučer i prekjučer kada ste se trebali pouzdati u Boga, a niste, u baš takvim bi se trenucima Isus pokorio Bogu. Vjerovao je da Bog zna bolje od njega i da mora slijediti Očevu volju.

Kada pogledam unatrag na svoj život, znam da nisam tako živio. Ali Otkupitelj, Isus Krist, živio je tako. Zovemo ga Otkupiteljem zato što „otkupljuje“ svoj narod. Daje nam novu vrijednost.

Kada nešto otkupiš iz trgovine, za to daš i za to dobiješ nešto novca. Kada sam bio dijete, imali smo otkupne marke. Štedjeli bismo marke, a onda ih dali u zamjenu za nešto drugo. Isus je ono što određuje našu vrijednost. On nam daje novu vrijednost. On daje svoj život na križu za sve koji se pokaju od svojih grijeha i pouzdaju se u njega. On je naš Otkupitelj. On nas je cijenio, iako smo upropastili svoje živote ne vjerujući u nebeskoga Oca, ne slušajući ga i ne bojeći ga se. On je došao i dao svoj život umjesto nas. Živio je životom pouzdanja i umro je smrću kojom nije morao umrijeti, ali je to učinio iz svoje ljubavi prema nama. U potpunosti se predao za nas kako bi mogao, kao što Biblija kaže, biti naš Otkupitelj, Onaj koji nas izbavlja.

Slika otkupljenja u Starome zavjetu je slika Boga koji izbavlja svoj narod iz Egipta, izvodeći ih iz okova, iz doslovnoga ropstva. U Novome nas zavjetu Otkupitelj Isus izbavlja iz našega prirodnog stanja ropstva grijehu, grijeha destruktivnoga služenja sebi. Ali Bog je u svojoj velikoj ljubavi poslao svoga jedinorođenoga Sina, koji je živio savršenim životom, umro na križu, a potom ustao od mrtvih kako bi nas doveo k sebi, kako bi nas otkupio. To mislimo kada kažemo da je Isus Krist naš Otkupitelj.