Prema tome, izbor nije stvar ni onoga koji hoće ni onoga koji trči, već Boga koji se smiluje. (Rim 9,16)
Neka nam bude kristalno jasno na početku godine da sve što ćemo dobiti od Boga, kao vjernici u Isusa, jest milosrđe. Kakva god zadovoljstva ili boli došle na naš put, sve će to biti milosrđe.
Zato je Krist došao na svijet – „da pogani slave Boga zbog milosrđa“ (Rim 15,9). Mi smo nanovo rođeni „po Njegovom velikom milosrđu“ (1 Pet 1,3). Svakodnevno molimo „da primimo milosrđe“ (Heb 4,16); i sad „očekujemo milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život“ (Jud 1,21). Ako se ijedan kršćanin pokaže dostojan povjerenja, to je zato što „zahvaljujući Gospodnjem milosrđu zaslužuje povjerenje“ (1 Kor 7,25)
U Lukinu evanđelju 17,5-6, apostoli mole Gospoda: „Daj nam više vjere!“ A Isus im kaže: „Ako zbilja imate vjeru koliko gorušičino zrno, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ i poslušao bi vas.“ Drugim riječima, problem u našem kršćanskom životu i službi nije snaga ili količina naše vjere, jer to nije ono što čupa korijenje. Bog to čini. Stoga, najmanja vjera, koja nas uistinu povezuje s Kristom, privući će dovoljnu količinu Njegove snage za sve što trebate.
Ali, što s razdobljima tijekom kojih ste poslušni Gospodu? Miče li vas poslušnost iz kategorije molitelja milosrđa? Isus daje odgovor u sljedećim stihovima u Lukinu evanđelju 17,7-10:
„Tko će od vas svome sluzi koji ore ili čuva stoku, kad se vrati iz polja, reći: ‘Brzo dođi i sjedi za stol!’ Neće li mu, naprotiv, reći: ‘Pripremi večeru te se pripaši da mi služiš dok ja jedem i pijem, pa poslije ti jedi i pij!’ Zar duguješ zahvalnost sluzi što je izvršio zapovijed? Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ‘ Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti.’“
Dakle, zaključujem, potpuna poslušnost i najmanja vjera dobivaju od Boga isto: milosrđe. Puko gorušičino sjeme vjere rezultira milosrđem Božjim koje ima snagu pomicati drveće. I besprijekorna poslušnost ostavlja nas potpuno ovisnima o milosrđu.
Poanta je ova: kad god je vrijeme ili kakav god oblik Božjeg milosrđa, nikad se ne izdižimo iznad statusa korisnika milosrđa. Uvijek smo sasvim ovisni o onome što ne zaslužujemo.
Stoga, ponizimo se i radujmo te „proslavimo Boga za Njegovo milosrđe!“
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-smallest-faith
