Nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, [Bog] s Kristom oživi – milošću ste spašeni! (Ef 2,5)
Velika nada misionara je da, kad se Evanđelje propovijeda u snazi Svetog Duha, Bog čini ono što čovjek ne može: stvara spasonosnu vjeru. Božji poziv čini što ljudski poziv ne može. On podiže mrtve. On stvara duhovni život. To je poput Isusova poziva Lazaru u grobu: „Iziđi!“ (Iv 11,43).
Možemo nekoga probuditi iz sna svojim pozivom, ali Božji poziv može pozvati u postojanje čega nema (Rim 4,17). Božjem pozivu ne može se odoljeti u smislu da može svladati svako opiranje. Nepogrešivo je djelotvoran prema Božjim namjerama – toliko da Pavao može reći: „Koje je [Bog] pozvao, one je i opravdao“ (Rim 8,30).
Drugim riječima, Božji je poziv tako učinkovit da neizostavno stvara vjeru kroz koju je osoba opravdana. Svi koji su pozvani i opravdani su. Ali nitko nije opravdan bez vjere (Rim 5,1). Dakle, Božji poziv neće iznevjeriti svoje namijenjeno djelovanje. Neodoljivo osigurava vjeru koja opravdava.
To je ono što čovjek ne može učiniti. To je nemoguće. Samo Bog može izvaditi kameno srce (Ez 36,26). Samo Bog može privući ljude Sinu (Iv 6,44, 65). Samo Bog može otvoriti srce koje će se prikloniti Evanđelju (Dj 16,14). Samo Bog Pastir zna svoje ovce po imenu. On ih zove i one ga slijede (Iv 10,3-4, 14).
Božja suverena milost, koja čini što je ljudima nemoguće, velika je nada misionara.
Izvor: http://www.desiringgod.org/articles/the-great-missionary-hope
