Mi ljubimo jer je on nas ljubio prije. (1 Iv 4,19)
S obzirom na to da je ljubav prema Bogu dokaz da vas ljubi ljubavlju koja izabire (Rim 8,28), uvjerenje da vas Bog ljubi ljubavlju koja izabire ne može biti temelj vaše ljubavi prema njemu. Naša ljubav prema njemu, što je dokaz našeg izbora, naše je duhovno razumijevanje potpuno zadovoljavajuće slave Boga.
Ne dolazi prvo zahvalnost za primljenu dobrobit, već prepoznavanje i užitak da će prihvaćanje Njega proizvesti preplavljujuću zahvalnost. To je prepoznavanje i užitak, ili bi trebao biti prema Pismu, prisutan odmah uz uvjerenje da je On sebe uistinu dao nama na vječno uživanje.
Poziv je Evanđelja (Krist je umro za grešnike; vjeruj u Njega i bit ćeš spašen) poziv ne prvo na vjeru da je On umro za vaše grijehe već da je, zato što je takav Bog koji otkupljuje po takvoj cijeni i takvom mudrošću i svetošću, dostojan pouzdanja i da je uistinu zadovoljavajući odmor svim našim čežnjama.
Vjerovati (to jest osjećati, razumjeti) ovo ide uz uvjerenje da smo spašeni i da je umro za nas budući da je obećanje spasenja dano onima koji vjeruju.
Suština kršćanskog hedonizma u samom je srcu onoga što spasonosna vjera jest i što znači uistinu „prihvatiti“ Krista ili voljeti Boga.
Usporedite: „Mi ljubimo jer je on nas ljubio prije“ (1 Iv 4,19). Ovo može značiti da Božja ljubav osposobljava našu ljubav za Njega kroz utjelovljenje i obnovu i djelo Svetog Duha, ne da je naš motiv ljubiti ga jernam je dao vrijednost.
Ili, to može značiti da ga doživljavamo i razumijemo kao Boga koji ljubi grešnike poput nas s tako nevjerojatnom besplatnom milošću i kroz tako zapanjujuće i požrtvovne načine obnove, da smo privučeni uživati u Njemu zbog onoga tko jest radije nego da uzimamo da ova rečenica znači da ga volimo prije svega jer nas je odabrao.
